Tematska radna grupa „Zelena arhitektura“ organizirala je od 24. do 27. rujna 2026. godine studijski posjet području Lyona u Francuskoj. Cilj posjeta bio je upoznavanje s različitim pristupima poljoprivrednoj proizvodnji, prilagodbi klimatskim promjenama, preradi te izravnom plasmanu poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.
Tijekom dvaju dana stručnog programa sudionici su obišli četiri poljoprivredna gospodarstva i jedan vinogradarsko-vinarski proizvodni sustav: Du Pont Vieux, Les Jardins d’Aestiv, SARL de la Croix d’Azieu, GAEC du Coteau Ensoleille i Cellier Lingot Martin.
Razgovori s domaćinima pokazali su kako se francuska poljoprivredna gospodarstva suočavaju s izazovima usporedivima s onima u Hrvatskoj, među kojima su sve izraženiji ekstremni vremenski uvjeti, rast proizvodnih troškova, tržišne neizvjesnosti te potreba za prilagodbom postojećih proizvodnih modela.
Prilagodba kao odgovor na proizvodne i tržišne izazove
Iskustva posjećenih gospodarstava potvrdila su važnost financijske pismenosti, praćenja i upravljanja troškovima, pravodobnog donošenja poslovnih odluka te stvaranja proizvoda veće dodane vrijednosti.
Na jednom od gospodarstava donesena je odluka o prestanku proizvodnje mlijeka nakon procjene da njezin nastavak više nema održivu razvojnu perspektivu. Godinu dana poslije vlasnici gospodarstva ističu kako se ta pravodobna poslovna odluka pokazala važnom za očuvanje stabilnosti i budući razvoj gospodarstva.
Unatoč zahtjevnoj proizvodnoj godini, poljoprivrednici aktivno prilagođavaju svoje poslovanje novim okolnostima. Smanjuju površine pod neisplativim kulturama, mijenjaju plodorede, racionalnije koriste poljoprivrednu mehanizaciju, ulažu u marketing i preradu manjeg opsega te se povezuju radi smanjenja troškova i učinkovitijeg nastupa na tržištu.
Izravna prodaja na gospodarstvu pritom se pokazuje jednim od ključnih načina zadržavanja većeg udjela dodane vrijednosti proizvoda na samom poljoprivrednom gospodarstvu.
Prema održivijim i regenerativnim proizvodnim praksama
Na posjećenim gospodarstvima vidljiv je postupni prijelaz prema održivijim i regenerativnim pristupima poljoprivrednoj proizvodnji.
Posebno je istaknuta uloga sirka, koji se zbog svoje prilagodljivosti sve češće koristi kao odgovor na promijenjene klimatske uvjete. Sirak se upotrebljava za stvaranje biomase i malča, za ispašu životinja, ali i kao zrno namijenjeno razvoju novih tržišnih proizvoda.
Istodobno pojedini proizvođači smanjuju udio soje u proizvodnji te uvode kulture koje je moguće preraditi na gospodarstvu ili izravno ponuditi lokalnom tržištu. Na taj način istodobno povećavaju otpornost proizvodnje, proširuju ponudu i stvaraju dodatnu tržišnu vrijednost.
Jedna od najvažnijih poruka studijskog posjeta odnosi se na promjenu uloge poljoprivrednika. Suvremeni poljoprivrednik više nije samo proizvođač sirovine čiji poslovni rezultat ovisi isključivo o prinosu po hektaru. On sve više preuzima uloge proizvođača hrane, prerađivača, trgovca, marketinškog stručnjaka i upravitelja rizicima.
Pšenica, kukuruz, sirak, meso, mlijeko ili grožđe stoga više nisu nužno krajnji proizvod gospodarstva. Sve češće predstavljaju osnovu za razvoj proizvoda koji nosi ime, priču i prepoznatljiv identitet poljoprivrednog gospodarstva.
Ključno pitanje više nije samo koliko je moguće proizvesti po hektaru, nego i koliki dio vrijednosti svakoga proizvedenog kilograma može ostati na gospodarstvu.
Studijski posjet omogućio je članovima Tematske radne grupe „Zelena arhitektura“ stjecanje konkretnih iskustava i uvida važnih za daljnji rad na temama upravljanja tlom, konzervacijske poljoprivrede, prilagodbe klimatskim promjenama, diverzifikacije proizvodnje te ekonomske održivosti zelenih proizvodnih praksi.
